KALTAK PORODICA PRIMJER DA OFK BRDO ZAISTA ŽIVOT ZNAČI

Prve fudbalske korake su sva trojica napravila na malonogometnom terenu osnovne škole u Hambarinama. A i gdje bi drugo s obzirom da su i odrasli u svojim Hambarinama. Teren osnovne škole u Hambarinama je iznjedrio mnoge fudbalske znalce, pa možda i one koje su svojevremeno bili i među najboljima, ne samo u Prijedoru nego i čitavoj regiji. 

Kada spominjemo mlađu dvojicu, možemo reći da su čitav svoj život dio OFK Brdo. Iako ih je posljednih godina, kao i mnogu “djecu” OFK Brdo život odveo nekim drugim putevima, oni su i dalje bitan dio OFK Brdo.  Oni su redovni učesnici u mnogim akcijama i pravi su ambasadori našeg kluba. Kao igrači bili su, pored prvih omladinskih selekcija koje je OFK Brdo imalo, i dio generacije koja je izborila plasman u regionalnu ligu RS, kao šampioni područnog fudbalskog saveza Prijedor. Za onaj nešto raniji ,takodje historijski poduhvat bili su premladi za seniorski sastav.

Najstariji među njima je bio itekako dovoljno star i zreo, za prvi historijski uspjeh OFK Brdo, za historijski pogodak u baražu za ulazak u područnu fudbalsku ligu Prijedor. U jednom takvom važnom susretu, bio je strijelac možda i najvažnijeg poslijeranog gola za OFK Brdo. Kada pričamo o njegovim fudbalskim uspjesima spomenućemo da je počeo u juniorima Poleta, seniorsku karijeeru je kao mladić nastavio u tada veoma dobrom OFK Bereku, da bi potpunu afirmaciju stekao u OFK Prijedoru. Zajedno sa najboljim igračima sa lijeve obale Sane u tadašnjem OFK Prijedoru, bilježi uspjehe koje ga lansiraju među najuspješnije u dolini Sane.

Prelazi u Banjalučki Borac i dobija poziv u mladu reprezentaciju Jugoslavije. U posljednoj takmičarskoj, nesretnoj sezoni 1991/1992 sa Borcem, u talijanskoj Fođi boljim izvođenjem penala kruniše se titlom osvajača Mitropa Kupa. Biće to i vrhunac karijere sa tada tek 21. godinom. Najkasnije sada naslućujete da se radi o Amiru Kaltaku i njegovim sinovima Harisu i Samiru.

Ratna dešavanja, su nažalost i u Amirovom slučaju ugasila dječačke snove. Okolnosti, a prije svega gubitak mnogo prijatelja i familije, Amira su spriječila da napravi više. Put ga je direktno iz Italije odveo u Hrvatski Umag, zatim Njemačke niželigaše Aplerbeck i Berghofen,  u Sanski Most, Podgrmeč i Randnički iz Zdene, da bi među prvim povratnicima u Hambarine, zajedno sa familijom i sinovima, nastavio u Bratstvu iz Kozarca te 2005 bio jedan od glavnih inicijatora osnivanja OFK Brdo.

S obzirom da je kao junior napustio tada FK Polet, zadao je sebi zadatak da sa matičnim klubom sada OFK Brdo, te matičnim klubom svojih sinova ostvari uspjeh u ime generacije koja je kao i on ostala uskraćena tog uspjeha. Ostvario ga je i kao trener i kao igrač OFK Brdo, ali i tako što je mnogoj povratničkoj djeci, prenio svoje fudbalsko znanje, i omogućio im da budu dio uspješne historije svoga matičnog kluba. Priznaćete da je uspjeh u “svom selu” mnogo teže ostvariti nego u tuđem gradu, i ponekad se stiče utisak da je i Amirov uspjeh najmanje zapažen među “svojima”.

Doprinjelo je tome i to da su Kaltaci i pored svega još uvijek jedni od nas a to su dokazali ponovo svojim članarinama za ovu godinu.

U ime OFK Brdo se zahvaljujemo Amiru, Samiru i Harisu na svemu što čine za ovaj klub. Vi ste pravi primjer da OFK BRDO ZAISTA ŽIVOT ZNAČI